Ritam spavanja kod djece

U obzir treba uzeti i spavanje tijekom dana. Dijete koje spava danju, noću će spavati nešto kraće. Individualne razlike među djecom su znatne, ali treba nastojati da vrijeme spavanja u 24 sata bude maksimalno za dob.

Novorođenče

 Tek rođeno dijete u prvim danima života veći dio dana provodi spavajući, čak i do 20 sati dnevno. Ali san novorođenčeta nije dubok radi se o slijedu jednog lakog sna za drugim od kojih se budi svako dva do tri sata.
Nakon rođenja dijete nastavlja ritam koji je imalo u majčinoj utrobi. Cikardijski ciklus –što znači raspodjela bioloških aktivnosti tijekom 24 sata u koje spadaju san i budnost u ranoj dobi novorođenčeta još ne postoji.
U razdoblju od mjesec i pol do tri, dojenče pomalo stječe normalni ritam, ali je važno pomoći mu da razlikuje dan i noć: treba točno odvojiti dnevne od noćnih aktivnosti.
Mjesto spavanja je važno u tom procesu: tijekom dana dojenče može spavati u kolicima, a navečer ga mama stavlja u kolijevku ili krevetić. Važno je i svjetlo: polutama tijekom dnevnog spavanja, a mrak noću.
I noćni obrok treba se odvijati po prigušenom svjetlu i tihim riječima bez poticanja djeteta na igru.

Utjecaj prehrane

San novorođenčeta svakako ovisi o tome da li mu je želudac više ili manje pun. Majčino mlijeko sadrži dosta šećera (oko 7%), ali malo bjelančevina (1,2 – 1,4 %), što osigurava skladan razvoj i zdravlje djeteta, ali san je kratak i površan. To znači da u prvim mjesecima dojenče treba hraniti svako dva sata, odnosno kada zatraži. Na taj način pojačano je stvaranje mlijeka u skladu s potpunim zadovoljavanjem djetetovih potreba.
Osim u prvim danima kada je količina mlijeka koju novorođenče posiše mala, razmaci među obrocima zbog procesa probave ne bi trebali biti manji od dva sata. Ukoliko su obroci prečesti, a novorođenče to traži, majka se nerijetko uznemiri i misli da nema dovoljno mlijeka, što uglavnom ne odgovara stvarnom stanju.

Novorođenče ne traži uvijek jesti – plače jer mu treba majčina blizina, koju itekako osjeća. Ponekad i refluks – vraćanje kiselog sadržaja iz želuca, može biti uzrok plača i nelagode. Kratko podoj ublažiti će kiselost i smiriti dijete.
Dojenče, koje se hrani zamjenskim mlijekom, obično ne traži tako česte obroke jer proces probave i pražnjenje želuca traje nešto duže, što često može biti uzrok prekida prirodne prehrane.

Neka pravila pomažu

Ne postoje jedinstvena pravila koja bi vrijedila za svaku majku i dijete: važno je uspostaviti ravnotežu između spavanje i podoja vodeći računa o slijedećem:

  • Stavljanje djeteta na prsa čim zaplače i traži utjehu može potaknuti začarani krug- dijete neće odbiti prsa iako nije gladno, sisanje ga smiruje.
  • Zadnji obrok trebao bi biti oko ponoći kako bi noćna pauza za hranjenje bila nešto duža i san mirniji.
  • Da bi dojenje bilo što udobnije kolijevka mora biti smještena odmah uz majčin krevet, ali treba izbjegavati spavanje u roditeljskom krevetu (rizik SIDS –sindrom iznenadne dojenačke smrti zbog prestanka disanja – Sudden Infant Death Syndrom-engl.)
  • Može se pokušati u prvim mjesecima uspostaviti ritam hranjenja, tako da se razmaci među obrocima povećaju, što se i prirodno događa kada dojenče navrši tri mjeseca: veća mu je zapremina želuca, posiše više mlijeka i ne traži tako čest podoj kao u prvima danima života. Razmak među obrocima može se svaki dan produžiti za 5-10 minuta i obično se uspostavi ritam podoja svaka tri sata.

Dojenče teže zaspi nakon dobi od šest mjeseci

Dijete ne voli odvajanje od majke (psiholozi to nazivaju sindrom odvajanja), što je tipično za tu dob.
Radi se o prirodnom razdoblju razvoja djeteta, koja je prolazna ali neizbježna, a prestaje onda kada dijete počinje shvaćati da odlazak na spavanje ne znači odvajanje od mame niti stvari koje ga okružuju.
Da bi se taj trenutak prevladao, potrebni su rituali za laku noć, koji se ponavljaju svake večeri i daju djetetu sigurnost da neće biti ostavljeno: pozdravljaju se igračke, pričaju bajke, pjeva uspavanka, pije se čaj…
O čemu treba voditi računa:

  • Vrijeme odlaska na spavanje trebalo bi biti određeno uz vrlo male oscilacije kao i buđenje ujutro.
  • Izbjegavati igre s djetetom u večernjim satima jer ako se previše uzbudi teže će zaspati. Prostorija u kojoj spava mora biti mirna, slabo osvijetljena i ne pretopla.
  • Izbjegavati kupanje neposredno prije odlaska na spavanje ako je primjetno da ga previše uzbudi.
  • Ne pokrivati dijete previše i obući mu laganu odjeću za spavanje.
  • Izbjegavati dnevno spavanje u kasnijim popodnevnim satima bliže večeri.
  • Pomoći djetetu da poveže krevetić sa spavanjem i izbjegavati da se uspavljuje u naručju, nosiljci ili drugim mjestima.
  • Ostati blizu djeteta sve dok se ne smiri, i izaći iz sobe prije nego što zaspi. Ako zaplače vratiti se u sobu, ali ga ne uzeti u naručje.

Buđenje usred noći

Noćni obrok je već davno ostavljen – radi se samo o odlasku na spavanje i buđenju ujutro. Obično se dijete prvi put probudi oko ponoći, a nakon toga ponovno i nekoliko puta.
U dobi od 9-10 mjeseci buđenje je normalna pojava vezana uz promjene okoline i prehranu.
Prehrana postaje različita i pomalo se stabilizira novi način hranjenja, niču mliječni zubi, dijete počinje puzati i istraživati svijet oko sebe. U tom razdoblju važno je ponašanje roditelja: ovakvo normalno buđenje može postati kronična pojava ukoliko se dijete uzme u naručje daje mu se jesti i piti. Treba mu dati na znanje da nije samo, da je mama kraj njega ali se ostaje u krevetu.

Rituali

Nakon prve godine više od 60% djece zaspi samo. Ako se to ne dogodi uspostavlja se kao to stručnjaci nazivaju „higijena spavanja“. Roditelji moraju uspostaviti neka pravila, ali ih i poštovati,kada se radi o uspavljivanju.
Ako je dijete usvojilo naviku da samo zaspi uglavnom nema problema niti kada se budi noću.

Problem postoji kod onih mališana koji nemaju pravila niti su usvojili disciplinu u odlasku na spavanje, koji se uvijek uspavljuju majci u naručju i svaki put kada zaplaču dobivaju bočicu.

Ako se ne usvoji rutina u odlasku na spavanje, dijete uvijek nađe izgovor kao primjerice da je žedno. Udovoljiti tom traženju jednom, ali ne svaki čas. Obično traži malo svjetla, otvorena vrata i da netko ostane kraj njega dok ne zaspi. Dijete ne voli biti u mraku jer se boji i osjeća odvojeno od okoline i vlastitih osjetila.
Ne treba ga grditi – od toga nikakve koristi. Prestrogi postupak može samo pogoršati stanje i odložiti vrijeme usnivanja. Dijete se može ohrabriti na razne načine:

  • Ostaviti mu malo svjetlo – ako se probudi tijekom noći može se lakše snalaziti u sobi.
  • Izaći iz sobe i ponovno se vratiti kako bi znalo da su roditelji tu kraj njega i da bdiju nad njim.
  • Sigurnost djetetu daje i omiljena mekana igračka („ prelazni objekt“), uvijek svake noći ista, koja „ spava“ zajedno s njim.

Hoće li zaspati, treba li mu pristupiti?

  • Ne treba trčati čim se oglasi. Dijete će usvojiti taj način i iskoristiti svako buđenje kako bi vidjelo roditelje.
  • Treba izbjegavati uzeti ga u naručje i smirivati držeći ga za ruku, jer naviklo na nježnost dijete će uvijek tražiti više i neće moći zaspati.
  • Iako mu se roditelji javljaju noću kako bi ga smirili treba to činiti malo pomalo i početi se javljati iz određene udaljenosti.
  • Potisnuti osjećaj krivnje: mama koja je počela raditi treba odoljeti porivu da drži dijete u naručju dok ne zaspi.
  • Ako jede ranije, uvečer može biti gladno jer tijekom dana još nije u stanju rasporediti energetski unos (kalorije). Dobro je postupno odlagati večernji obrok za malo kasnije ili dati bočicu s mlijekom prije nego pođe spavati.

Koliko dijete spava?

Dob Ukupno vrijeme spavanja
0-1 godina 16-20 sati
2-3 godine 10-13 sati
3-5 godina 9-12 sati
6-10 godina 11 sati ali ne manje od 8

 

U obzir treba uzeti i spavanje tijekom dana. Dijete koje spava danju, noću će spavati nešto kraće. Individualne razlike među djecom su znatne, ali treba nastojati da vrijeme spavanja u 24 sata bude maksimalno za dob.

Smetnje spavanja

Tijekom prve dvije godine života znatan broj djece ima smetnje spavanja (čak do 30%), a mogu se javljati sve do treće, no ne tako često (oko 10%).
O nesanici kao poremećaju kod djece mlade dobi govori se kad tri ili više noći na tjedan, a kroz najmanje tri tjedna, djetetu treba 30-45 minuta da bi konačno zaspalo, često se budi i muči se da ponovno zaspi.
Uzroci mogu biti različiti: previše hrane i/ili tekućine prije odlaska na spavanje ili tijekom noći. Alergija na bjelančevine kravljeg mlijeka može biti jedan od mogućih razloga za smetnje spavanje i u prvoj godini života treba na nju misliti.
I kronična upala uha te gastroezofagealni refluks mogu biti uzrok poremećaju spavanja, ili problem kao hodanje u snu (somnambulizam), neka djeca govore u snu, bude se u strahu.
Prvi savjeti roditeljima odnose se na higijenu spavanja – pridržavati se prethodno spomenutih pravila – ugodna prostorija za spavanje, redoviti obroci, harmonija u obitelji i što manje gledanja televizije.
Nikakvi lijekovi ne daju se djeci bez prethodnog dijagnostičkog postupka – polisomnografije, kojom se procjenjuju fiziološki parametri spavanja. U slučaju potrebe mogu se dati lijekovi, obično derivati antihistaminika koji izazivaju pospanost.

Prim. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr. med., pedijatar     izvor:crobebe.com

Možda vam se svidi i ovo...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *